Već smo unaprijed znale svoje protivnice, a to su bile odbojkašice iz Gornje Stubice te odbojkašice iz Zaboka.

              Prvi smo susret igrale s Gornjom Stubicom. Početak je djelovao dosta nesigurno i mi se nismo uspjele odmah snaći s prvo odbijenim loptama. A i trema je bila povelika. No, bolja tehnika i bolja organizacija igre su ponovo pokazale da vode k pobjedi. Na kraju je meč završio s 2:0 za Konjščinu.

              Drugi susret u skupini protiv Zaboka je predstavljao puno veći izazov. Već ugrijane nakon prve utakmice glatko smo pobijedile 2:0.

              Tom pobjedom ušle smo u četvrtinu finala čime smo već ostvarile zadani plan.

              Uslijedila je duža pauza za ručak te je tu došlo do znatnijeg pada energije. U igri s osnovnom školom iz Velikog Trgovišća ušle smo s vrlo malo energije te se tijekom cijele utakmice nismo mogle dići na onaj igrački nivo iz prvog dijela natjecanja te smo izgubile 2:0.

Zaključak cijelog natjecanja je da su djevojčice OŠ Konjščina pokazale odličnu tehniku i vrlo dobro igračko znanje. Mnogi su polagali nadu da ćemo upravo mi biti četvrta škola u polufinalu. No, objektivno se može reći da su djevojčice iz OŠ Veliko Trgovišće osim svoje visine, koja nama uvijek nedostaje, u igru ušle s puno više energije i s većom željom za pobjedom te su tu pobjedu i ostvarile.

Ali sve u svemu zahvaljujem se mojim djevojčicama što su ostvarile moj zacrtani cilj, a to je bio prolazak u grupi koji su odradile vrhunski. Veliko Trgovišće je ove godine ipak bio preveliki zalogaj za koji se nadam da ćemo iduće godine pojesti u dva griza. Naravno, da do tada treba redovito trenirati i povući u naše redove nove snage.